Zvonimirov dolazak na vlast
Godine 1074. južnoitalski normanski vojvoda Amiko napao je Hrvatsku, pri čemu je zarobljen hrvatski kralj. Izvori ne spominju ime kralja, pa ne možemo biti sigurni o kome se radi. Budući da je negdje u to doba došlo do smjene na hrvatskom prijestolju, najvjerojatnije je riječ o Petru Krešimiru. Možda je baš Krešimirov poraz na prijestolje doveo Zvonimira.
Stupajući na prijestolje u složenim političkim okolnostima, Zvonimirova je najpreča zadaća bila da učvrsti svoju vlast. Zbog toga se, kao i Branimir u IX. stoljeću, obratio papi. Papa Grgur VII. je zbog provođenja reformi i sukoba s carem Henrikom IV. trebao saveznike, pa je rado prihvatio Zvonimirovu zamolbu. To je savezništvo dobilo službenu potvrdu kada je 1075. godine papin izaslanik okrunio Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije u crkvi Sv. Petra i Mojsija u Solinu novom krunom što ju je poslao papa i predao mu žezlo, mač i zastavu kao znakove kraljevske vlasti. Pri tome je Zvonimir izjavio da će »u svemu čuvati vjernost prema Apostolskoj Stolici«, te se obvezao i na plaćanje godišnjeg danka papi od 200 zlatnika, a predao mu je samostan Sv. Grgura u Vrani.
Zvonimirova je prisega vjernosti bila odraz tadašnjih društvenih prilika. On se obvezao da će brinuti za pravdu, te da će se suprostavljati prodaji ljudi i ropstvu, a Crkvi je obećao pomoć. Zanimljiv je onaj dio prisege gdje Zvonimir obećaje da će sprječavati razvrgavanje, kao i sklapanje nezakonitih brakova među rođacima u vrijeme u kojemu su konkubinat i nezakonite veze bili najnormalnija svakodnevna pojava. Obvezao se i da će pomagati sirotinju i biti zaštitnik udovicama i siročadi. Papa će se zauzvrat suprotstaviti svakome tko bi pokušao osporiti Zvonimirova prava na hrvatsku krunu. Na taj je način Zvonimir zadobio podršku jednog od najautoritativnijih ljudi tadašnje Europe.
—————