Monografija "Pučanstvo duvanjske župe 1469.-1800. Prilog: Matica krštenih don Antona Ljubosovića (1750.-1758.)”

Monografija Ante Ivića ''Pučanstvo duvanjske župe 1469.-1800. Prilog: Matica krštenih don Antona Ljubosovića (1750.-1758.)” nedavno je izišla iz tiska
Objavio ju je nakladnik Naša ognjišta iz Tomislavgrada u sunakladništvu s Biskupskim ordinarijatom iz Mostara i Franjevačkim samostanom iz Fojnice. Izdavanje knjige potpomoglo je HKD Napredak.

Matične knjige jedno su od zanimljivijih povijesnih vrela, na temelju kojih se može sustavnije pratiti kontinuitet života i njegove mijene, selidbe, preseljenja, dolasci i odlasci pučanstva na određenu području, razvoj i podrijetlo različitih rodova, a pravo su vrelo podataka i za proučavanje načina ljudskoga života. Mnoge su stare matične knjige na području Bosne i Hercegovine stradale tijekom 19. stoljeća u požarima, a prema njima su posebno neprijateljski bile raspoložene jugoslavenske komunističke vlasti poslije 1945., koje su vjerovale da će spaljivanjem knjiga uništiti hrvatsko pamćenje u BiH. Pronalazak Matice krštenih don Antona Ljubosovića (1750.-1758.) nije bio samo vidljiva potvrda o djelovanju popova glagoljaša na duvanjskom području nego i kockica u mozaiku cjelovitije slike duvanjskoga pučanstva u razdoblju između dvaju biskupskih popisa, 1744. i 1768. katoličkoga stanovništva u BiH. Upravo je to potaknulo Antu Ivića, inače potomka jednoga od drevnih duvanjskih rodova, da usustavi mnoge podatke, usporedi različite izvore, iščita recentnu literaturu te monografski obradi svojevrsnu povijest duvanjskoga života od vremena pada pod Turke do početka 19. stoljeća. Prateći migracijske tokove pojedinih rodova, odnosno pojavljivanje prezimena u drugim maticama, autor je zaključio kako je prostor stare Duvanjske župe bio snažno tranzitno područje preko kojeg je katoličko pučanstvo, bježeći od turskih progona, spas pokušavalo tražiti s druge strane granice, pod vlašću katoličke Venecije, na uskom prostoru zaleđa jadranske obale. Neki migracijski valovi na sjeverozapadu, preko Like dosezali su čak sve do područja današnje sjeverne Italije. Zato knjiga obiluje građom za povijest mnogih susjednih krajeva, a posebice onaj na prostoru od splitskoga do makarskog zaleđa. Životne nedaće, suše i epidemije prisilili su, nakon opće amnestije 1735. potomke nekih emigrantskih obitelji na povratak pod osmansku vlast, a putovi natrag, opet su djelomice vodili u Duvno ili pak preko njega dalje u središnju Bosnu, Posavinu pa čak i preko Save. Posebnu draž knjizi daju i obrađeni podatci iz prvog selidbenog vala, neposredno nakon osmanskoga osvajanja, poglavito u razdoblju Gazi Husrev-begova namjesništva (1521.-1541.). U to su doba vrlo intenzivni progoni katolika, a cilj im je bio zatiranje Crkve i iskorjenjivanje franjevaca. Tada su mučenički u Duvnu stradali fra Stjepan iz Posušja i fra Ljudevit iz Vinjana; zavezane o konjske repove rastrgali su ih konji. Vrlo je zanimljiv i podatak iz pisma pape Julija III., datirana 24. prosinca 1551., a upućena duvanjskim knezovima Grguru Lučiću i Pavlu Vukoviću te narodu grada Duvna, u kojem stoji da je Sveti otac na njihov prijedlog imenovao fra Danijela duvanjskim biskupom. Potomci obitelji Lučića do danas su se održali u Duvnu, a na glasovitu srednjovjekovnu plemićku obitelj Vukoviće, tek je u malobrojnim toponimima ostalo sjećanje u narodu. Nedaleko od sela Srđana, 4 kilometra istočno od Tomislavgrada, nalazi se Vukovića gradina, koju narod zove i Vukovića dvori. Cesta koja je nekad vodila do tih dvora i danas se zove Vukovica ulica. Vukovići s područja nekadašnje Poljičke Republike i danas spominju obiteljsku predaju kako su tamo došli iz Bosne, povlačeći se pred Turcima. Knjiga „Pučanstvo Duvanjske župe 1469.-1800. - Prilog Matica krštenih don Antona Ljubosovića (1750.-1758.)" (350 str.) podijeljena je na tri poglavlja.

U prvom autor piše o pučanstvu Duvanjske župe za osmanske vladavine, odnosno osmanskim osvajanjima i migraciji stanovništva, političkim i demografskim promjenama nakon osmanskog osvajanja, podatcima o stanovnicima iz ranog razdoblja osmanske vlasti, ratovima i iseljenju u Mletačku Republiku, naseljavanju Cetinske krajine te razdvajanju naroda državnom granicom, povratku stanovništva u livanjski kraj te vezama duvanjskih i livanjskih katolika, demografskom oporavku Rame, Uskoplja i Kupresa te obnovi fojničkoga, kreševskog i sutješkog pučanstva i selidbama u Posavinu. Također su obrađeni agrarni odnosi u Mletačkoj Republici i Osrrianskom Carstvu te posebno odnos duvanjskih veleposjednika prema katolicima. Autor je obradio i svakidašnji život, odnosno uvjete i epidemije te način odijevanja i obradbu zemlje kao i život u zajednici, odnosno kućnim zadrugama. Posebno su obrađene crkvene prilike, pitanje jurisdikcije makarskih biskupa, njihovi pohodi Duvanjskoj župi, vizitacije apostolskih vikara te temeljit opis austrijskoga obavještajca tog graničnog područja, ali i pastorizacija župe i vjerski život.

U drugom dijelu obrađena su obilježja Ljubosovićeve matice, transliteracija matične knjige s popisom mjesta i prezimena te preslika originalne matice. U tom dijelu knjige, Ivić piše o obilježjima matice koju je pisao don Anton Ljubosović, svećenik glagoljaš iz Roškog Polja. Ljubosovićeva matična knjiga je transliterirana sa zapadnog hrvatskog ćirilićnog pisma, u posljednjem stoljeću poznatijeg pod imenom bosanica ili bosančica. Tih 250 zapisa koja pripadaju razdoblju 1750.-1758. godine, autor je vrlo detaljno obradio i izvukao zaključke koji daju nove informacije o pojavi pojedinih prezimena na navedenom području. Time će sigurno zainteresirati sve one kojima su preci živjeli na području u trokutu Šujica-Roško Polje –Drežnica

U trećem dijelu obrađen je prezimenik stare župe, nastanak prezimena, promjena i njihova evolucija te objavljen popis katoličkih prezimena do kraja 18. stoljeća te objavljena draga katolička prezimena iz 19. i 20.  stoljeća. Dosad se znalo da duvanjsko područje, premda arheološki gotovo neistraženo, u svojim njedrima čuva mnoge tajne davnih vremena, nu knjiga Ante Ivića pokazala je kako ovaj kraj, u zaleđu starih dalmatinskih metropola, nije bio neispisana ploča, nego područje, u kojem je na svoj način, u datim povijesnim okolnostima i život bujao.

Studija Ante Ivića o duvanjskim rodovima i prezimenima u 17. i 18. stoljeću, vrijedan je prilog povijesti općenito hrvatskoga katoličkog puka na bosanskohercegovačkome ozemlju, u prvome redu, na prostoru stare duvanjske župe - piše recenzent dr. fra Robert Jolić, čime je preporučuje čitalačkoj publici, kako onoj znanstvenoj, tako i svima onima koji drže do svoje prošlosti i žele o njoj više doznati.  (I. B. & M.K.)